Pitao sam se koji bi bio kratki opis neretvanskih trgovaca, otkupljivača mandarina i došao do slijedećeg odgovora.

To su trgovci koji u borbi za postizanjem ciljeva u općem interesu, isključivo vode računa o vlastitoj budućnosti, a njihova najcjenjenija osobina je bahatost, jer manje-više svi znaju da bahat može biti samo onaj tko ima moć i novac.

Evidentno je da oni imaju jedno i drugo.

Moram napomenuti da smo mi proizvođači kumovali toj preobrazbi ljudi da danas imaju takve osobine.

Nije sporno da se javno deklariraju kao naši dobročinitelji kojima je prioritet otkupiti i plasirati naše proizvode, ali isto tako nije sporno da u tom svemu gledaju samo i isključivo svoj interes. Njihovo ponašanje, u zadnje vrijeme, prelazi granice realnog i normalnog ponašanja. U to se je mogao uvjeriti dio proizvođača kad ih je Agrofructus, ujedno i najveći otkupljivač u o ovoj dolini, pozvao na sastanak kako bi im očitao lekciju i na određen način dao do znanja tko je  gazda kad je mandarina u pitanju koju mi proizvodimo za tržište, a svi oni koji to ne prihvaćaju kao i njihova pravila igre nisu dobro došli. Ali tu ne staje njegova drskost te se nakon kratkog vremena ponovo javno oglašava pokušavajući izazvati paniku ističući svoju tobožnju zabrinutost da zbog izuzetno dobrog uroda mandarine neće imati tko obrati.

Neupućeni građani lijepe naše, ali i dio slijepih proizvođača se pita u čemu smo im to mi pomogli da se ovako ponašaju. Podsjetit ću vas na poticaje koje je država umjesto proizvođačima davala otkupljivačima, a da su se istovremeno otkupljivači na ambalaži deklarirali kao proizvođači. Tada je medilo otkupljivačima, a inspekcijske službe nisu željele odraditi svoj posao jer i nisu navikli na bilo kakav rad. Direktnu podršku bezakonja pružila im je i Udruga Mandarina koju su oni (otkupljivači) financirali sa 3 lipe od prodanog kila mandarine. U takvim okolnostima, nekolicina njih koji su vodili Udrugu, nisu htjeli piliti granu na kojoj sjede već su se na račun svojih članova i kolega proizvođača zadovoljili dobivenim mrvicama. Oni su ti koji su svojim potpisom omogućili tako nešto. Podsjetit ću vas da je to politička Udruga koja je specijalno osnovana da bi pokrivala sve sumnjive poslove, iako je tada postojala registrirana Udruga u Gradu Opuzenu. Ulaskom u EU poticaji postaju

prošlost, a ljubav među njima puca jer im Udruga više ne služi ničemu.

Nikad nećemo saznati je li se otpremna kalkulacija cijene radila sa 2,20 kuna ili sa 3,00 kune i možda se na taj način i na poticaje obračunavala marža.

U to vrijeme otkup je radio zadovoljavajuće dobro, roba osvajala tržište Evrope i rijetko je bilo problema.

Ali došla su neka nova vremena u kojima proizvođači nemaju nikakva prava pa ni pravo da ukaže na cijenu proizvodnje ne samo mandarine već i drugih proizvoda. Otkupljivači se ponašaju po sistemu  uzmi ili ostavi. Ono što je neshvatljivo pored svega što nam se događa to je nezrelo ponašanje proizvođača koji su svjesni problema koje im se nameće, a da i pored toga  ništa ne žele poduzeti. Nije razumno raditi, znojiti se dok se mnogi kupaju i ulagati u proizvodnju, a kad dođe vrijeme prodaje onda se nonšalantno ponašati kao da se ne radi o vlastitoj egzistenciji. Nužno je izraditi kalkulaciju proizvodne cijene kako bi proizvođači znali što je to ispod čega se ne ide. Nekad je PIK Neretva imao tu kalkulaciju i interesantno je da je svaku petu godinu predviđena zarada iznosila pozitivnu nulu, a mislim da je danas svako druga godina nula ili ispod nule.

Žalosna je činjenica da danas imamo 4 cijene za otkup i to I klasa 2,50 kuna, II klasa 1,50 kuna, III klasa 0,50  kuna i IV klasa 0,00 kuna. Ova četvrta klasa je ono što nam odbijaju, a prema nekim informacijama dio te robe koja se odbija kao netržišna roba otprema se za BiH.

Je li to otkupljivači na taj način nadoknađuju nedostatak poticaja?

Prema procjenama ovogodišnji urod je oko 90.000 tona što je rekordan urod. Međutim plodovi su zbog dobrog uroda ostali nešto sitniji što otkupljivači debelo koriste. Iduće godine neće biti ništa manji jer iz godine u godinu povećava se broj stabala.

Kako se mi kao proizvođači pripremamo za to?

Tko je uskratio ulaz u Neretvu Rusima kad su ga tražili?

Zašto su Rusi vratili 30 šlepera mandarina i okrenuli se turskom tržištu?

Zašto gubimo evropsko tržište i tko je odgovoran zbog toga?

Zašto do našeg novca za prodanu robe ne možemo doći za 6 mjeseci i više?

Tko to želi zadržati monopol nad nama i našim trudima?

Sve su to pitanja o kojima se moramo ozbiljno pozabaviti, ne gledajući pri tome stranačku pripadnost, ili ćemo doći u situaciju da masovno vadimo mandarine i okrenuti se nekoj drugoj profitabilnoj proizvodnji koja nedostaje na Hrvatskom tržištu , poput lješnjaka i slično.

Danas u Neretvi imamo desetak otkupljivača, koji svojim kapacitetima ne mogu preraditi ovogodišnji urod, a najveći među njima je Agrofructus. Iz osobnog iskustva znam da nisu kooperativni i da ne drže do proizvođača te da im je profit ispred svega.

Početkom listopada u organizaciji Udruge Mandarina održan je zatvoreni sastanak na temu mandarina na kojeg su pozvani samo odabrani proizvođači od kojih je jedan dio umješan u nečasne radnje oko državnog poljoprivrednog zemljišta. Na tako zatvorenim sastancima među odabranim kandidatima mnogi postaju hrabri i kažu ono što nikad javno ne bi rekli. Tako se čula i konstatacija da nas otkupljivači kradu.  Na taj sastanak je pozvan i na njemu je bio prisutan pomoćnik ministra poljoprivrede gospodin Tugomir Majdak. Budući da Udruga Mandarina predstavlja jedan manji broj proizvođača smatrao sam da nema legitimitet organizirati sastanak u tom sastavu i na takav način, a još manje donositi prijedloge ili odluke u ime svih proizvođača bez prethodno organizirane šire javne rasprave. U takvim okolnostima kao predsjednik Udruge UZOG poslao sam dopis pomoćniku ministra gospodinu Majdaku kojeg vam u cijelosti prenosim.

”Dogovarati se o nečem, a u ime trećeg je nečasno i vrlo sumnjivo. Upravo to se dogodilo prošli tjedan kad je Udruga Mandarina na sastanku sa pomoćnikom ministra i nekoliko odabranih proizvođača razgovarala i pregovarala o mandarinama, ali u ime svih proizvođača. Ništa tu ne bi bilo čudno niti neobično kad bi oni imali legitimitet za tako nešto.

Poznato je da je to politička Udruga koju je lokalna vlast formirala, iako smo mi postojali kao Udruga, kako bi mogla imati pokriće za određene nečasne radnje oko državnog poljoprivrednog zemljišta. Isto tako je poznata i činjenica da se Udruga Mandarina financira od strane dijela otkupljivača, 3 lipe po otkupljenom kilu mandarina, a kojima je ujedno služila za dobivanje  poticaja dok su poticaji bili aktualni. Ne znam za slučaj da otkupljivači dobivaju proizvođačke poticaje umjesto proizvođača mandarina. Ne znam kako je moguće da na ambalaži pojedinih otkupljivača stoji da je to njihova proizvodnja.

Gdje je tu Udruga Mandarina da zaštiti proizvođače?

Gdje je inspekcija i je li uopće inspektori nešto rade?

U okolnostima kaosa i anarhije sasvim je očekivano da će se predstavljati kao spasitelji i uzeti sebi za pravo da dogovaraju i razgovaraju pa i za proizvođače koji nisu njihovi članovi i koji ih ne podržavaju, a posebno zbog toga što se sve radi ”inkognito”. Podijelili su ovaj narod, a ovako duboko podijeljenom narodu rade još veće podjele. Vi danas u Neretvi ne možete naći deset ljudi koji bi mogli surađivati na zajedničko im dobro, a eventualno manji dio koji ih podržava, podržava ih iz straha jer kao oni kažu ”ostat ćemo bez državne zemlje”.

Državno poljoprivredno zemljište je gorući problem i goruće pitanje ove doline kojem je uvelike kumovalo i Ministarstvo poljoprivrede. Kakvu im sigurnost pruža politička Udruga i Ministarstvo poljoprivrede kad se još uvijek nisu pobrinuli za raspisivanje natječaja za zakup iako ugovori ističu za mjesec dana.

Udruga UZOG nije upoznata sa rezultatima dogovora, a to znači nit dio proizvođača, a nije ni pozvana na sastanak te ne može podržati eventualne dogovore ni zaključke.

Udruga UZOG od Ministarstva poljoprivrede zahtjeva da odbaci sve dogovoreno dok se o istom  ne raspravi na otvorenom sastanku u prisutnosti reprezentativnog broja proizvođača.”

Na odgovor nisam dugo čekao, a pomoćnik ministra se ogradio od bilo kakvih zaključaka i dogovora sa tog sastanka. Osobno se složio sa izrečenim primjedbama te izrazio podršku u cilju iznalaženja zajedničkog rješenja za nastalu situaciju.

Drugi problem koji se javlja je prestanak ugovora o zakupu koji stupa na snagu krajem godine. Državne službe nisu ništa poduzele da raspišu novi natječaj i na taj način proizvođačima daju sigurnost. Sigurnost je neophodna jer i proizvođači kao i svi drugi planiraju svoj rad i ulaganja. Poslije berbe potrebno je izvršiti gnojidbu i rezidbu, obaviti zimsko prskanje kako bi se stablo pripremilo za slijedeći rod. To su ulaganja koja koštaju, a koja će mnogi pokušati izbjeći upravo zbog neizvjesnosti koja im se nudi od strane nadležnih službi.

Kad ne bude drugog izlaza možda tada razum pobjedi.

Komentari