Odlučio sam sa vama podijeliti svoje viđenje i razmišljanja oko Lokalnih izbora za Gradsko vijeće koji su održani 19. svibnja 2013. godine. Svoje viđenje i svoja razmišljanja iznijeti ću u nekoliko nastavaka. Isto tako ću vam rado odgovoriti na vaše upite, bez dlake na jeziku.
Kad sam se 2013. godine odlučio kandidirati sa Nezavisnom listom za Gradsko vijeće nisam ni slutio da će u ovom mandatu cijela oporba biti deveti član vladajuće koalicije. Moje zamisli i ideje da sa jednim čvrstim jedinstvom i radom, ukoliko ne dobijemo izbore, krenemo u kontroliranje većine koju danas čine sedmorica iz HDZ i jedan iz HSLS. U samom startu 2013. godine odvijali su se pregovori između koalicije SDP-ea, HSU i A-HSS-a, zatim HSS-a, HNS-a, HSP-AS i moje malenkosti sa nezavisnom listom. Ono što je bilo vidljivo već kod drugog zajedničkog susreta je to da će naš dogovor biti nemoguća misija što se u konačnici i dogodilo. Naš zajednički nastup u samom početku odbili su predstavnici HSP-AS uz obrazloženje da oni ne mogu koalirati sa SDP i na taj način umanjili mogućnost ostvarivanja možda pobjedničkog rezultata. Nedugo poslije njih svoj stav su izrekli i u HSS-u sa tvrdnjom da bi bolji uspjeh polučili ako idemo u dvije grupe. Niti uvjeravanje da će se prosuti i izgubiti dio glasova te da će ih dobiti HDZ nisu ih mnogi uvjeriti u ozbiljnost situacije koja je bila na pomolu. Osobno mi nije bilo potrebno puno razmišljati da bi zaključio kako je po srijedi odbijanje koalicije sa A-HSS-om zbog Marinka Filipovića. Vjerujem, ali ne tvrdim, da su bili skeptični i sa Nezavisnom listom koju sam predvodio i mojim lošim rejtingom zbog rada na kriminalu oko državnog poljoprivrednog zemljišta. U takvim okolnostima dolazi do našeg razlaza i neuspjeha u priželjkivanju da ostvarimo dugo očekivane promjene u Gradu Opuzenu. Svim nama je bilo jasno da smo krenuli na izbore nezadovoljni ponašanjem gradske vlasti koja već duže vrijeme ne radi za interese Grada i njegovih građana. Unatoč tomu pojedinci nisu mogli preći preko razlika koje su bile među nama, ali koje su bile u interesu građana ovog Grada. Moja nastojanja da ostanemo okupljeni nisu urodila plodom te smo se razbili na četiri grupe. HSS i HNS, zatim HSP-AS, SDP, HSU i A-HSS, te Nezavisna lista. Osobno sam još uvijek vjerovao kako je moguće da se ujedinimo i ujedinjeni djelujemo te sam na nagovor iz SDP-ea pristupio njihovoj koaliciji. Kako je vrijemo odmicalo nada je bila sve manja i bilo je vrijeme da se razgovara o programima. Mi koji smo predstavljali tu koaliciju i vodili razgovore dobili smo obveze u sređivanju formalnosti oko prikupljanja potpisa za kandidature. A-HSS-ov predstavnik M. Filipović se želio kandidirati za Gradonačelnika i trebalo je prikupiti 150 potpisa za njegovu kandidaturu. Međutim ideja da se prikupi 750 potpisa meni je izgledala kao šala jer se sa takvim stvarima nisam želio opterećivati. Moj prioritet je bio imati dobar program kako bi građanima drugog reda (pri tome mislim da sve one koji nisu u HDZ) omogućili da se napokon ne osjećaju manje vrijednima u ovom Gradu.
Na našem drugom radnom sastanku postavljeno mi je pitanje koliko sam potpisa prikupio. Odgovorio sam da ću do predavanja lista prikupiti svoj dio od četrdesetak potpisa, ali da mene u ovom trenutku interesira program kojeg ova koalicija može i mora prezentirati biračima. Uz to sam tražio da mi se kaže na koliko kandidata sobno mogu računati i da ću shodno tome uzeti i obaveza za prikupljanje potpisa. Na moje izlaganje rečeno mi je da ja nemam pojma kako se vodi politika i da se tako politika ne vodi. To je bila kap koja je prelila čašu, ustao sam se zahvalio prisutnima i krenuo sa samostalnom listom na izbore.