Što su bliže izbori, to je više žuči i na hrvatskom jugu. Znate već za stalna potkusurivanja oko 1600 hektara zemlje nekadašnjeg PIK-a “Neretva”, koju su nakon njegove propasti u prvim godinama mlade demokracije pojedinci prisvojili, oteli, tko hektar ili dva uz svoju među, tko na stotine na sve strane. Znate i da taj hektar vrijedi kao pet ili čak 10 u Slavoniji, pa je jasno zašto se i šakama brani pristup nasadima mandarina, lubenica…, što elegantno prolazi u državi koja je pravna samo na papiru.

Realna je cijena hektara oko 70 tisuća eura, pa računajte o kojem je silnom novcu riječ, a sve je to bilo društveno dok narod nije “pretvorio” u svoje, pa izvukao milijarde kuna, a da nikakav zakup državi nije platio. Ista ta država nije u stanju provesti natječaj koji bi držao vodu i ne bi bio poništen, a kad se to usudila učiniti – ponovno prijepori. Prikupljale su se ponude za zakup zemlje na području grada Metkovića, da bi ispalo da su tek pojedinci postali legalni zakupci koji se mogu natjecati za državne i EU poticaje, a ostali će i dalje biti poput kauboja što su, zakonom kolta, potegnuli crtu i rekli: “Hrvat – zauzeto.”

Pljušte optužbe za namještaljke, političku podobnost i korupciju, a ovaj put iznosi ih Stipe Gabrić Jambo. Vrlo rezolutno tvrdi da su na natječaju za zakup poljoprivrednog zemljišta koji je u Metkoviću proveden u aranžmanu države, a na području jedinice lokalne samouprave, obradive površine dobili gotovo samo “mostovci” – članovi stranke gradonačelnika Bože Petrova.

– To je bio igrokaz. Prvo je “mostovac” Andrija Brečić dobio u zakup čak 66 hektara ili 38 cjelina od ponuđenih 71, a onda se odricao zemlje u korist drugih. I Brečić i oni kojima je velikodušno ustupao parcele članovi su vladajućeg Mosta, a kad je moj brat pokazao interes za jednu od parcela koja je dodijeljena Brečiću, on od nje nije htio odustati, iako smo rođaci.

Da je sve namješteno, svjedoči činjenica da je u Gradu Metkoviću bez natječaja zaposlena Marlena Ostojić, koja je prvo kao zaposlenica Agencije za poljoprivredno zemljište očito zadužila Petrova i njegove, a da bi se nakon završetka natječaja na kojem je operativno radila doselila iz Zagreba u Metković i odmah dobila posao voditeljice Ureda za gospodarstvo! – grmi Jambo.

Gabrić dodaje da je spreman detaljno izvijestiti Uskok i DORH, s kojima već kontaktira, jer očito se radi o političkoj korupciji. Bivši metkovski gradonačelnik tvrdi da natječaj o zakupu zemlje nije proveden transparentno i da se zanemarila zakonska odredba po kojoj se mirnim posjednicima trebalo omogućiti da i dalje obrađuju zemlju, a ugovorima o zakupu legaliziraju status, kao što je, ističe, slučaj u Istri, a ne da ih se nakon 23 godine mukotrpnog rada prisiljava da zemlju predaju drugima, bliskima Petrovu i Mostu.

Kao primjer navodi braću Veraja – Dragu i Antu – velike vinogradare i vinare, koji su s osam hektara prehranjivali 18 članova obitelji, da bi na natječaju umalo ostali bez svega.

– I to nakon što smo prodali vlastitu zemlju i uložili 6,5 milijuna kuna u posao. Da se nismo žalili, ne bi nam dali u zakup ni metra, a ovako smo naknadno dobili 45 posto površine koju smo obrađivali. Ostatak ne želimo prepustiti novom zakupoprimcu, nego ćemo se sudskim putem pokušati izboriti za svoje pravo. Više od 20 godina radimo tu lozu i ne znam koji je rezon bio da vinograde dodijele drugome. Nije se vodilo računa ni o tome da onaj koji je nasade posadio ima pravo ubrati plodove, a ne da se sve na gotovo preda novom zakupodavcu – kaže Ante Veraja.

On i brat objašnjavaju da je prikupljanje ponuda za zakup zemlje od Agencije od početka bilo tako postavljeno da je budilo sumnje u nezakonitosti.

– Pitaju vas za program, a onda u njemu možete napisati što vas je volja?! Bilo je ljudi koji su bajali da će na pet hektara razviti plasteničku proizvodnju, a to nije u stanju ni Ivica Todorić, ali su bez obzira na te maštarije dobivali bodove?!

Još je smješnije bilo pitanje hoćete li u investiciju ići vlastitim sredstvima ili kreditom, a da nitko nije provjeravao je li kandidat uopće likvidan. Bodove se dobivalo ako si mlađi od 40 godina, a lozu se najmanje cijenilo – kažu Veraje, koji na pitanje je li svemu kumovala lokalna politika odgovaraju “a recite što u nas nije politika”.

Prozvana Ostojić radno je mjesto u Zagrebu nedavno zamijenila manje atraktivnim u Metkoviću. Razlog su obiteljske veze s ovim krajem, a o sumnjama da joj je posao namješten veli da su insinuacije. Na pitanje je li u Gradu Metkoviću zaposlena na temelju natječaja, je li primljena kao najbolja kandidatkinja, kaže da pročitamo Zakon u kojem stoji da za to radno mjesto nije potreban natječaj, te da se za sve ostalo obratimo gradonačelniku.

Petrova smo pitali kako to da samo dvije osobe koje su dobile zemlju nisu članovi Mosta, kako tvrdi Jambo.
– Bivša gradska vlast u dva je navrata raspisala natječaj i oba je puta ostalo na pokušajima, stoga je Agencija preuzela na sebe provedbu svih natječaja. Država je ta koja je provela natječaj, a ne Grad Metković, čija su dva člana samo nadzirala provedbu – objašnjava Petrov.

– Gabrić je mogao proučiti Zakon prema kojem se dodjeljuju bodovi, pa bi vidio kako propisi nalažu da, primjerice, 10 bodova dobijete ako ste mlađi od 40 godina. Većina koja se prijavila mlađa je od 40 godina, a država je htjela potaknuti takve, i naravno da nisu samo članovi Mosta. Dobili su i hadezeovci, i haesesovci.., i oni koji nisu članovi ni jedne stranke. Uostalom, i Stipe Gabrić je dobio zemlju, stoga ne razumijem njegovo nezadovoljstvo – kaže Petrov.

Što je s Marlenom Ostojić? Jambo govori da je u Gradu zaposlena za zahvalu što je podijelila zemlju podobnima?
– Ona je primljena po zakonu, kroz razmjenu kadrova između državnih tijela, što je standardna i zakonom regulirana procedura. Ostojić je primljena zbog svojih sposobnosti, jer je radila stručno i odgovorno – ističe Petrov.

O optužbama da je Brečić dobio zemlju koje se odricao u ime mostovaca, Petrov veli:

– Za razliku od prošlog natječaja, koji je diktirala bivša gradska vlast, kad je Brečić nedavno dobio većinu od onoga na što se prijavio, rekao je da to nije u redu i počeo se odricati zemlje da bi je dobili i drugi, a nitko od njih nema iskaznicu Mosta. Za razliku od Brečića, Gabrića se molilo da se zemlje odrekne u ime drugih, međutim, na to nije želio pristati – kaže Petrov i dodaje da je “Jambo u jednom trenutku imao i 300 hektara državne zemlje koju je za mali novac kupovao od preprodavača, a što je za 290 hektara više nego što je njegova obitelj imala prije rata, pa se šteta koju je nanio Hrvatskoj, jer svih ovih godina nije plaćao zakup, mjeri u stotinama i stotinama milijuna kuna”.

Petrov zamjera Jambi da je uništio “Razvitak” od kojeg je živio cijeli Metković i da Grad nazaduje već dva desetljeća jer je ostao bez 16 milijuna kuna komunalne naknade godišnje koje je dobivao od “Razvitka”.